KORESPODENCIJA FRANA GALOVIĆA I IVANA ŽILIĆA

Zagreb, 25. jan. 1913.

Dragi prijatelju,

Šaljem Vam, evo, po obećanju pjesmu i kratki prikaz o Matičinim knjigama. Molim da taj prikaz bude potpisan s ovom šifrom ( ― gl ―). Razlozi su više „privatne“ naravi. Pjesme dakako s potpunim imenom.

1. (zapravo posljednji) broj je dobar, ali Vaš korektor je vrlo loš. Onoliko štamparskih pogrješaka se ne bi smjelo dopustiti. Čitaoce takve stvari „uzrujavaju“.
Za slijedeći broj želio bih reći koju o teatru i o našoj literarnoj kritici, ako Vam naime uopće štogod pošaljem, jer upravo mi je sada javio jedan prijatelj natporučnik iz domobranske vojarne, da se u njegovu uredu (on je kod mobilizacije) na vrat i na nos sprema i izrađuje mobilizacija. Telegrami su danas u novinama također kobni.
Dakle, ja Vas najljepše pozdravljam, pa ako se „što zbude“, donesite mi lijepi nekrolog (sa slikom dakako!), a ja ću Vam već poslati odovud s oblaka jednu pjesmu ― o zvijezdama!
Pozdravite Brkića, i recite mu, da ću mu već pisati.

Uz pozdrav

Vaš odani
Fran Galović

Zagreb, 10.jula 1913.

Dragi prijatelju,

Oprostite, što istom danas odgovaram na Vaše cijenjeno pismo, ali pred par dana tekar ugledah zagrebački pločnik, jer me moj Tusculum držao gotovo 6 tjedana u zagrljaju.
Hvalim Vam za kritiku stihova i nadam se, da ću vas možda iznenaditi još ove godine mnogo čudnovatijom zbirčicom. Žalim ujedno, da ne mogu dijeliti s Vama pariskih radosti, jer to bi bilo mnogo ugodnije nego ovaj banalni Zagreb i još banalniji – Sisak, koji me čeka u čežnji uniforme slijedeći mjesec. A onda učenje, komparativna gramatika – uh ...
Presvijetli mi je pisao početkom ovoga tjedna, da će u Italiju. Tražio sam ga in puncto one Vaše stvari, ali mi rekoše, da ga nema i tako ću ga tražiti opet, da mi ne umakne prije vremena, pa ću Vam onda javiti, što je i kako je.
Gosp. Kukner mi je pisao pred 2 tjedna, da im uredim zaključni broj „Ml. Hrv.“, koji bi imao izaći u Zadru, ali sada ga nigdje ne vidim, nema ga k meni: tako ne znam ništa.
Rat na Balkanu, kako čitate, bijesni svom snagom, bratska se krv lije i t.d. Balkanci, pa to Vam je! Ropsko pokoljenje.
I zato je raskol dobro došao. Ja se pomalo opet pretvaram u „lojalnoga“ Frankovca. To je ipak najpametnija stvar.
Zasada inače ne mogu učiti. Ne da mi se, premda je dosta hladno. Čitam Flaubertov „Sentimentalni Odgoj“ i divne japanske impresije Lafcadio Hearna.
Vi ste bili tako ljubezni, pa ste mi ponudili već 2 put, da ćete mi nabaviti knjiga, ako želim. Dakle „da izrabim Vašu dobrotu“, molio bih Vas, ako Vam je moguće, da mi kod antikvara nabavite kompletnoga Verlaina i Baudelaira. Ja ću Vam troškove libentissimo animo naknaditi.
Inače Vas najljepše pozdravljam, pa ako Vas put nanese ovamo, pohodite me. Ja sam tu do početka augusta.

Vaš prijatelj
Fran Galović

P.S. Da, malne zaboravih! Dr. Branko Gavella postade – dramaturgom! Što velite na to, ha?
Knjige biste mi mogli poslati možda „poštanskim pouzećem“ (ako toga tamo ima!), da ih ne vucarite sa sobom.

Ovaj isti Žilćev odgovor Galoviću ilustativan je segment kretanja u hrvatskom političkom životu, u kojemu su se njih dvojica kretala.

Dragi prijatelju!

Primio sam danas Tvoju kartu, ali podatke o slavenskom društvu ne mogoh tako brzo dobiti, jer dečki su lijeni, a ne da mi se čimgod izići. Za budući ću Ti broj poslati kaki članak — sigurno a za ovaj se zadovolji s ovim dopisom, dok dâ Bog, da mi rodi zob. Bio bih ti prije poslao ali novaca tih nesretnih novaca ne bijaše. Grabancijaš je, reče mi Häusler, mirno u gospodu usnuo, pa će biti manje smutnje. Što se tiče sveđačkog sastanka, Mlada je Hrvatska 7.maja principijelno prihvatila moj prijedlog i naloženo tajniku, da se stavi u dogovor s Kumičićem. Kumičić je jučer poslao list veleći, da je i on zato, da i akademičari održe zajedno sa srednjoškolcima sastanak, no osnova da će se morati izmijeniti tako, da se održi u Dubrovniku, kamo će lakše doći Bošnjaci i Dalmatinci a i Dubrovnik te čitava Dalmacija bolje će se učvrstiti. To smo uostalom mi na spomenutoj skupštini zaključili to j. izrazili. Po mojoj osnovi, u nekim stvarima ćemo zasebice vijećati, u zajedničkim pak u plenarnoj sjednici. Ti se skrbi o to, da sastanak uzimade prilike baviti se proširenjem našeg rada u narodu — na kulturnom i socijalnom polju, jer naše starčevićanstvo — sadanje stranke — nije demokratsko tako kako to mlada generacija želi. Tako počiniše glupost pregovarajući u Beču i Pešti, a još ne uvjerismo narod, da dobro i patriotski mislimo i prije nego stekosmo povjerenje dolje, trčimo gore.
Izvjesti me o položaju među mojim srednjoškolcima, da vidim, jeli u njih šta energije. U nas ovih sparnih mjeseci malo.
Ako uspišeš Koprivčeviću, javi mu, da sam ga teškom rabotom upisao.
Polovicom Julija putujem u Srijem u Mitrovicu pa mi javi, je si li ti tada doma da te pohodim i pomognem Ti za sastanak. Ja ću u Srijemu — u Mitrovici ostati 20 dana.

Bog i Hrvati!
Tvoj Žilić

Bilo bi zgodno da Savez dade praviti marke s natpisom: Mlada Hrvatska pa bismo ko što čine đaci svih naroda u Beču, prodavali i na listove lijepili.

Izvor:
Marulić, časopis za književnost i kulturu
ZAGREB, ožujak-travanj 1991., br. 2 , str. 182-186