Julije BENEŠIĆ (1883-1957), hrvatski književnik, prevoditelj i jezikoslovac, uređivao ediciju Suvremeni pisci hrvatski, bio je urednik časopisa Savremenik, Književnik i Vijenac, priredio je sabrana djela mnogih hrvatskih pisaca, uključujući i Frana Galovića.. Bavio se leksikografskim radom i napisao Hrvatsko-poljski rječnik (1949) i Rječnik hrvatskoga književnog jezika. Bio je intendant HNK u Zagrebu. Izvor: Veliki školski leksikon, Zagreb: Školska knjiga, 2003.

Milan OGRIZOVIĆ (1877 – 1923), hrvatski književnik. Do Prvog svjetskog rata bio je lektor i pomoćni dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a poslije profesor u glumačkoj školi. Pisao je pjesme, novele, crtice, kritike, operna libreta i drame. Najpoznatije su njegove drame Dah, Hasanaginica i Prokletstvo. Autor je tragičnog igrokaza Nepoznati o životu Vatroslava Lisinskog.

Antun Gustav MATOŠ (1873-1914), pjesnik, novelist, esejist, putopisac, feljtonist, kritičar. Zbog bijega iz vojnog zatvora, 14 godina živio izvan Hrvatske. Objavio zbirke pripovijedaka Iverje, Novo iverje, Umorne priče, obilježene socijalno-kritičkim, ali i fantastično-simboličnim motivima. Prvu pjesmu (Utjeha kose) objavio je 1906., ali mu je zbirka pjesama (Pjesme) izašla tek posthumno. U poeziji, pretežito lirskoj, inzistirao je na formalnom savršenstvu, glazbenosti stiha i samosvojnosti. Pišući za novine i časopise, žestokim je kritikama, polemikama i prikazima izazivao mnoge kontroverze. Svoje ideje i nazore izrazio je ponajviše u feljtonima, esejima i kritikama: Vidici i putovi, Naši ljudi i krajevi, Pečalba. U književnosti je francuski đak, u mnogim prozama i pjesmama socijalno angažirani realist, ali i simbolist, odnosno impresionist. Imao je najistaknutije mjesto u periodu hrvatske moderne. Iako nije sudjelovao u tzv. borbama „Starih i Mladih“, snažno je utjecao na čitav naraštaj pisaca, obilježio svoje doba, a hrvatskoj književnosti otvorio nove perspektive. Sabrana su mu djela objavljena 1973. u 20 knjiga. Izvor: Veliki školski leksikon, Zagreb: Školska knjiga, 2003.

Tito STROZZI (1892-1970), hrvatski glumac, redatelj i pisac, pretežno djelovao u zagrebačkome Hrvatskom narodnom kazalištu, igrajući uloge u Shakespeareovim, Krležinim i drugim dramama. Nastupio u nekoliko filmova. Autor više dramskih djela, te prijevoda (Goetheov Faust). Izvor: Veliki školski leksikon, Zagreb: Školska knjiga, 2003.

Miroslav KRLEŽA (1893-1981), hrvatski književnik koji je u 20. st. snažno utjecao na hrvatsku književnost, kulturu i politiku. Pisao je u svim književnim rodovima. Izdavao časopise Plamen, Književna republika, Danas i Pečat. Osnovao i vodio Leksikografski zavod u Zagrebu, gdje je bio i glavni urednik. U okrilju Akademije (JAZU) pokrenuo časopis Forum. Javio se 1917. pjesmama Pan i Tri simfonije. Započeo ekspresionističkom fazom u kojoj stvara svoj prvi dramski ciklus (Legenda i dr.), slijede drame Vučjak, Golgota, U logoru. U njegovu dramskom ciklusu Glembajevi djela su U agoniji, Gospoda Glembajevi i Leda. Pri kraju stvaralaštva napisao je dramu Aretej. Iznimno mu je bogato prozno stvaralaštvo: zbirka novela Hrvatski bog Mars (1922), romani Povratak Filipa Latinovicza (1932), Banket u Blitvi (1938) i Na rubu pameti (1938). Baladama Petrice Kerempuha (1936) stvorio je jedno od najboljih dijalektalnih djela hrvatske književnosti. U poznim godinama napisao je roman o hrvatskoj povijesnoj tematici Zastave (5 sv., 1962.-75.). Ostala važnija djela: Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića, Deset krvavih godina, Djetinjstvo u Agramu, Dnevnik I-V. i dr. Izvor: Veliki školski leksikon, Zagreb: Školska knjiga, 2003.